Evo da kažem par riječi o jednom od najljepših trailova u mojoj trail ” kolekciji” do sada- Eco Trail Oslo! Naime,za moj jubilarni, ” okrugli” 60- i rođendan sin me odlučio počastiti startninom za taj trkački event,koji se održao u subotu, 24.05. 2025. I tako sam se ja tog subotnjeg ( hladnog i kišovitog) jutra našao na startu dionice u dužini od 31 km,i 543 metra elevacije!
Sami taj start je za mene bio nekako nemotivirajući,jer je bilo hladno,spustila se kiša,a udario je i jak sjeverni vjetar ( mi bismo rekli bura)! A ja zaboravio da sam u Norveškoj,a ne u Hrvatskoj, pa nisam imao dovoljno kvalitetnu opremu za takove uvjete ( rukavice sam kupio ” pet do 12″-pred utrku)! No,kad sam se nakon 3-4 kilometra zagrijao,počeo sam uživati u predivnoj prirodi kud je išla trail staza,i trčanje je postalo znatno lakše! Sama staza nema veliku visinsku razliku,ali ima sve elemente ” hardcore” traila,blato,korijenje,sklisko i mokro kamenje,vijuga oko jezera i rijeka,a na kraju i uz more ( Oslo Fjord)! Zadnjih 6 km se dere po asfaltu jer je cilj u centru Osla (Oslo Havn, ili po naški- Oslo Luka)! Na stazi samo dvije okrijepne stanice,ali vrhunski organizirane,kao uostalom i kompletna organizacija čitave utrke!!
Sama riječ “Eco” dovoljno govori o karakteru utrke,dakle,nikakve plastike tu nema,čaša,ničega- sam točiš sve u svoje flaskove! A ne dao ti Bog da si viđen da baciš ambalažu gela negdje po stazi- momentalna diskvalifikacija!! Uglavnom,uživao sam cijelim putem,a na kraju čak imao snage za jaki finiš ,zadnjih 500 metara tako da sam ” proletio” ciljnom ravninom! Rezultat (3;23;53) mi je bio ovdje potpuno nevažan,ali,na kraju sam ostao iznenađen,vidjevši da sam u kategoriji Men 60-64 ( moja nova kategorija) treći! Međutim,to nisam znao odmah po ulasku u cilj,već dosta kasnije,po dolasku u apartman! Tako da sam nažalost propustio proglašenje po kategorijama,i to mi je bilo baš ono krivo i žao! Hrvat treći u kategoriji ” staraca”u Norveškoj! A razlozi zašto sam odmah napustio ciljni prostor je izuzetno jak i neugodan sjeverni vjetar,a i to što u Norveškoj ne poznaju obred rehidracije hmeljnim ili pšeničnim napitcima! Imaju vodu,i to je- to!
Izvlači ih možda to što je u cilju bilo nekakvih toplih kolačića od bakalara,koji su mi nakon svega baš dobro ” legli”! A pivicu smo sin i ja riješili u lokalnom irskom pubu ” Shamrock”! Rezime,fantastična trail utrka, na koju ću se definitivno još vraćati! Mali problemčić je poprilična udaljenost destinacije,ali let ( direktni Zagreb- Oslo, Ryanairom) traje tek nešto više od dva sata!
slike su službene od Eco Trail Oslo