Što vas ne ubije to vas ojača! U drugom mjesecu poslije mog pedesetoj rođendana spletom nesretnih okolnosti sa jednim nesavjesnim vlasnikom psa u filmskom padu ozlijedim desno koljeno.
Tu sve staje za mene. Najteže je bilo posložiti se u glavi kad je iza vas 27 godina trčanja bez ikakvih lomova. Bilo je tu hodanja po kući 1 sat na štakama, pa hodanja oko kuće 1 do 2 sata na štakama, a nemam veliku kuću! Jedna operacija početkom 4.mjeseca, trebala je biti još jedna ali ipak nije. Poslije toga konačno rehabilitacija i u 8.mjesecu sam počela trenirati. Krajem 9.mjeseca prijavim se na Rastoke trail na duže stazu 25 km sa velikim strahom. Nije prošlo bez pada, na stazi se trči uz rijeku Slunjčicu i dio ide po drvenim stepenicama, primim se za ogradu, ograda pukne i završim u žbunju.
Kolega trkač mi pomogne pa nastavim trčati, nekih dva kilometra pred ciljem smo trčali u rijeci Korani i tu mi moja desna noga zapne između dva kamena jedva nekako ju izvučem i dotrčim u cilj kao druga žena ukupno! Prošlu subotu odem u Slatinu na trail na dužu stazu 25 km i pobjedom.
